NEVJEROJATNE KIKLOPSKE ZIDINE, STRUKTURE, PRASTARE I KIKLOPSKE SUHOZIDNE KUĆE, NA PODRUČJU BUKOVO-HRASTOVIH PRAŠUMA RAŠKE GORE IZNAD MOSTARA

DIVOVI, KIKLOPSKE ZIDINE, KIKLOPSKE KUĆE i PRAŠUME RAŠKE GORE kod Mostara - malčice foto-crtica ;

Da ne bude većih zabuna, pod ovim prvim pojmom ''divovi'' ne mislim na nikakve ljudske divove, mada zasigurno ima i toga, već na isključivo divove u kontekstu prisutne i jedinstvene dendroflore, odnosno u prijevodu divove drveća koji se kriju na ovom jedinstvenom području Hercegovine.

Naime, čitavo ili šire područje krškog brdovitog pa i planinskog platoa Raške Gore iznad Mostara, te istočno od planine Čabulje sve do pojasa desnih padinskih strana rijeke Neretve, na svom čitavom gotovo nepreglednom terenu sadržava zaista neporecive kutke pravih i gustih, ponekad i neprohodnih, prašuma. Ove prašume većinom se danas nalaze unutar sustava većih ili manjih rasjednih, vrtačastih te udolinskih reljefnih područja ili reljefnih oblika, ponegdje čak i svojevrsnih krških jama ili pak određenih oblika polu-jama, gdje su izrasle nevjerojatne šumske zajednice koje prema svemu sudeći možemo slobodno tretirati kao prave prašume. I zaista kada se po prvi puta fizički kroči, poglavito u periodu vegetacije i postojanja zelenila, ali i čak i u sred zime kao što sam i ja napravio to za ovaj post i u ovoj fotogaleriji, jednostavno vizualno i doživljajno uviđate već po startu ulaska u takve zone krških vrtača s dubokim stranama ili pak određenih svojevrsnih mini-kanjona, klanaca ili udolina ili pak draga, da ulazite u pravo netaknuto carstvo divljine gdje ste najedanput okruženi serijama divovskih drveća, ponekad divovskih hrastova, cerova, ponekad i zapravo što je specifično za Rašku Goru i divovskih vrsta lipa, često je tu i stabala kljena ili javora, a tamo gdje su nadmorske visine veće preko 750,800 ili 900 metara tu većinom dominiraju divovske bukve u zajednici s rjeđim hrastovima, kao i lipama. Ne trebamo spominjati novije dobro poznatu činjenicu da ovdje caruju i žive obitelji najveće europske zvijeri - smeđeg medvjeda, kao i svih ostalih oblika divljih životinja, vuka, lisice, jazavca, divlje mačke, kao i risa te ostalih životinja.

No, ono što je od dodatne rekao bih jako uzbudljive atrakcije, jest to da ovi danas pravi neprohodni zarasli prašumski krajolici Raške Gore sakrivaju, pored već spomenutih gustih prašuma, i vrlo vrijedne, te vizualno atraktivne, baštinske ostatke monumentalnih kamenih građevina i struktura, koje u velikom broju slučajeva predstavljaju impozantne strukture drevnih Ilira, odnosno ostatke zaboravljenih, intaktnih i nikada nigdje opisivanih, prezentiranih te registriranih, ilirskih gradina, kao i serija ilirskih gomila. No, tu je isto tako prisutno, i to uglavnom u neposrednim prostornim zonama rečenih zaboravljenih te misterioznih, u ove guste prašume zaraslih, ilirskih gradina, i ono što možemo s obzirom na te očite i neporecive činjenice, ubrojiti te smatrati ostacima ilirskih megalitskih ili kiklopskih suhozidova, a najčešće je ovdje riječ o takvim monumentalnim suhozidima koje su lokalni Iliri stočari, moguće i manjim dijelom poljoprivrednici, za svoje potrebe u neposrednim okruženjima njihovih gradinskih naselja ili općenito naseobina, poradi svrhe obzidavanja i razgraničavanja svih prisutnih, a ujedno i njima, Ilirima, jako dragocjenih, krških vrtača ili udolina, bili podigli serije takvih monumentalnih zidina, kao i podzidova uz rubove takvih vrtača te po padinama i dnima onih nešto više izduženijih draga, udolina te klanaca. To je jedan modus operandi ilirskog suhozidnog modificiranja u neposrednim zonama njihovih gradinskih te naseobinskih kompleksa, gdje su naravno shodno tome da su i same gradine i gradinske bedemske strukture ozidali, ujedno i sve prateće ili neposredne vrtače, poradi razumljivo potrebe da se osigura vlasnički i suvlasnički odnosa u polaganju prava na korištenje određenih vrtača za potrebe ispaše te stočnog blaga, kao i korištenja bilo kojih pratećih udolina za iste ili slične potrebe, ozidali istim, a to jest razumljivo, suhozidnim, načinom obzidavanja i razgraničavanja. To je moglo biti čak već urađeno i potkraj eneolitika ili bakrenog doba, pogotovo što nam na tu eventualnu činjenicu uvelike ukazuju i dokazuju nam to, prisutne relativno brojne atipične ''gradinske'', odnosno kako ih je to sasvim lijepo nazvao P.Oreč - vangradinske kamene strukture u kojima se kriju raznoliki, te raznoliko brojni, ostaci prapovijesnih nastambi, ozidanih terasa i drugih zidanih struktura.

Pa sam evo u tom svom, još od ranije dobro spoznatom i upoznatom, činjeničnom kontekstu, bio obišao samo tek jedan maleni kutak ajmo tako reći zapadnijeg dijela Raške Gore, gdje sam totalno rekao bih neplanski i neočekivano, upustio se, ili bolje rečeno - spustio se, u zonu jednog sustava omanjih, ali prilično dubokih krških vrtača u kojima je izrasla gusta i prava prašuma hrasta, cera i bukve, te unutar kojih se nalaze impresivne monolitne prirodne geološke strukture kamena vapnenca, unutar kojih se također naziru određene i moguće speleo-forme u koje nisam htio zalaziti. Također ono što je posebice bitno te jako atraktivno jest to da ove krške vrtače s pravim prašumama danas, sadržavaju redovito jako upečatljive monumentalne suhozidne strukture. No osim toga svega, ovaj čitav prostorni areal sadržava i nešto od druge jako bitne zanimljivosti te atraktivnosti, a to su izrazito impresivni suhozidnih ostaci još ranije prozvanih tzv. ''kiklopskih'' kuća, odnosno kamenih isključivo suhozidnih kuća, među kojima ima onih koji posve sigurno datiraju od perioda spomenutih čuvenih Ilira, jer se uostalom i nalaze u neposrednim prostorno dimenzijskim okruženjima većih ili manjih ilirskih kompleksa, zdanja te ilirskih gradina, kao što ima i onih kasnijih, odnosno onih koje su nadorađene, nadoziđane, modificirane kasnije od perioda srednjeg vijeka do novije povijesti, ili su pak bile i napravljen u tom kasnijem periodu preslikavajući stil zidanja u kiklopskom obrascu ili zidanja u tzv. ciklop. Nekoliko takvih kuća sam ovdje i posjetio bio prilikom ovog avanturističkog obilaska. No bitno je kazati na samom kraju ovog posta, da sve ovo što imate prigode vidjeti ovdje unutar ove fotogalerije te općenito govoreći, u smislu vlastitog ranijeg proučavanja i obilaženja područja Raške Gore, predstavlja samo jedan mali minijaturni djelić u sveukupnom moru svega toga što sam dosad na ovom upečatljivom dijelu Hercegovine spoznao, pronašao, fotografirao, proučio te razotkrio. Tu je još pravo obilje nikada te nigdje promoviranih prastarih kiklopskih zidina i struktura koje definitivno idu u prapovijesni period, postoji tu još i pravih drevnih ili prapovijesnih vidova monumentalnih kamenih megalitskih blokova koji bi odgovarali svima poznatim popularnim stećcima, itd. Ne smijemo zaboraviti spomenuti također da se ovdje krije jedno pravo i brojno geomorfološko u kombinaciji s geobotaničkim bogatstvom, a koje je predstavljeno već rečenim izrazito brojnim te većinom teško prohodnim većim ili manjim krškim vrtačama, jamama, udolinama, ponikvama, klancima, dragama, kanjonima, i drugim reljefnim područjima gdje je zavladala prava prašuma, te unutar kojih se sakrivaju još možda i vrjedniji rečeni prapovijesni ostaci monumentalnih kamenih i suhozidnih struktura, građevina, zdanja, itd.

Fotogalerija:

Pred sami ulazak u jednu od pravih mini-prašuma, ustvari neistraženu vrtaču prepunoj zanimljivih čudesa

Jako zanimljive speleo-forme se kriju ovdje

Kao i vrlo potencijalni prapovijesni megalitski blokovi, slični svojevrsnim dolmenskim strukturama

Definitivan znak, pokazatelj, odnosno i vizualni dokaz da se nalazite u pravoj prašumu - obilje prirodno palih starih drveća, koja se prirodno raspadaju i time tvore novo tlo ili humus odakle rastu i nova drveća

Dokaz prašumskog karaktera - pogled na jedno raspadajuće prirodno drvo koje ujedno i tvori stanište drugim organizmima, te ujedno kroz raspadanje tvori u konačnici i novi sloj humusa i plodnog tla iz kojega kreću rasti nova stabla

Dolazak do jednog zanimljivog suhozidnog kompleksa, koji sadržava i nadograđene suhozidne no vidljivo jako stare, kamene kuće, ali i po svemu sudeći još puno starije, ilirske, kamene kuće, s obzirom da se sve nalazi u okruženju neposrednih nekoliko ilirskih gradina i ilirskih naseobinskih kompleksa

Po tlu se mjestimično mogu zamijetiti sitni, no jako indikativni, fragmenti prapovijesne ilirske keramike. Što ujedno i dokazuje da su ove krške u prašumama zarasle vrtače iskorištavali, ali i obzidavali, bili izvorno narodi ovdašnjih Ilira

Ulazak u još jednu pravu prašumu koja je izrasla i ispunila ovu upečatljivu kršku duboku vrtaču

Po svemu sudeći ovdje se kriju serije izvornih te izvorno sačuvanih ilirskih ili prapovijesnih suhozidnih konstrukcija, s obzirom na položaj ove upečatljive vrtače i prašume direktno u podnožju sustava ilirskih gradina

Jedna od najimpresivnijih, no ujedno i vidljivo najstarijih ili najdrevnijih, pravih kiklopskih kuća, koja je vidljivo gotovo u većini arhitekturnog rasterskog dijela danas erodirana i pretvorena u osipinu i djelomičnu gomilu, kao i vidljivu činjenicu da je ovdje riječ o ukopanom kamenom objektu, što je bilo karakteristično za gradnje nastambi u prapovijesnim periodima