EKSKLUZIVNO: ZABORAVLJENA ILIRSKA PIRAMIDA i (preko) 4000 god.stare KIKLOPSKE ZIDINE KOD NEUMA, LOST ILLYRIAN PYRAMID MADE FROM CYCLOPEAN WALLS FOUND NEAR NEUM

NIJE PRETJERANO VELIKA DIMENZIJAMA I VOLUMENOM, NO ZATO SVAKAKO I NEPORECIVO JEST IZRAZITO MEGALITSKA, I MONUMENTALNA, SUHOZIDNA DREVNA ILIRSKA PIRAMIDA, SAČINJENA OD KIKLOPSKIH ZIDINA, NALAZI SE U PODNOŽJU SPEKTAKULARNE ILIRSKE AKROPOLE, ODNOSNO GRADINE KOD SELA MOŠEVIĆI ;

(Izvorni tekst koji slijedi prenesen je s facebook objave i posta)

Da čudima i zaista nevjerojatnim, vrhunski atraktivnim, te još uvijek gotovo totalno, široj i svoj zainteresiranoj javnosti, nepoznatim, kao i nepromoviranim, megalitskim prapovijesnim ostacima ili pak monumentalnim lokalitetima autohtonih čuvenih Ilira, vezano za područje bližeg ili neposrednijeg zaleđa Neuma, ne nazire se kraja, pokazati će nam ova najnovija pozitivna foto i opisna promocija, jednog, pa mogu slobodno tako kazati – spektakularnog ilirskog megalitskog lokaliteta, prije svega jednog vrhunski atraktivnog gradinskog lokaliteta smještenog na isto tako geološki atraktivnom uzvišenju u obliku kolosalne piramide zvanom Žanjevo, odnosno Gradina.

Ovdje je riječ o oblikom, ali i prisutnim monumentalnim prapovijesnim ilirskim sadržajem, jednom od najupečatljivijih, a moguće i jednom od najvrjednijih geoarheoloških lokaliteta čitavog područja današnje Općine Neum, te šire okolice.

Radi se ustvari o jednom jako uvezanom i nedjeljivom sustavu gradina, koji se apsolutno ili neporecivo može promatrati kao kontekst jednog gradinskog megale-polisa, odnosno jednog ogromnog akropolskog centra sa svim pripadajućim proto-urbaniziranim prostorno-arhitekturno izgrađenim te smještenim segmentima u okviru prapovijesnog autohtonog naroda koji je ujedno i čitav ovaj ogroman vizualno-geomorfološki izrazito dominantan gotovo pravilno piramidoliki brijeg u cijelosti graditeljski modificirao, pregradio, obzidao, podzidao, iz nivelirao, i izradio nebrojene, a jako često i vrlo monumentalne, odnosno megalitske, sekcije suhozidnih građevina, masivnih zidina, podzidova, ali isto tako i onih konstruktivnih dijelova ili pak objekata koji se mogu slobodno promatrati u prizmi vjerojatnih ilirskih obrednih građevina, drevnih hramova, kultnih mjesta i pozicija, a moguće u pojedinim slučajevima, poglavito na samoj vršnoj super atraktivnoj zoni ovog uzvišenja, i pravih drevnih arheoopservatorija.

U svom tom kontekstu, kojega sam zaista unazad više od 10-ak godina, izrazito detaljno te višestruko na samom terenu i svakom dijelu ili svakom kutku ovog kolosalnog piramidalnog uzvišenja, upoznao, spoznao, proučio te rekogniscirao, u ovoj najnovijoj priči ili pak postu, odlučio sam se samo za jedan jako maleni djelić ili segment toga svega promovirati, i to ponajviše iz razloga što je zaista ovdje riječ o jednom nevjerojatnom i svima vizualno kao takvom jasnom ili neporecivom, monumentalnom par ekselans graditeljskom prapovijesnom spomeniku kulture, odnosno megalitskom spomeniku ilirskog naroda koji je i izgradio čitav ovaj velebni ilirski akropolski centar sa nebrojenim megalitskim te suhozidnim konstrukcijama. Riječ je o jugoistočnom prostornom te geomorfološkom segmentu u okviru čitavog piramidalnog uzvišenja Žanjevo, odnosno uzvišenja koje na pojedinim kartama nosi ime i Gradina, gdje se uz relativno brojne ostatke prapovijesnih ilirskih megalitskih te svih prisutnih suhozidnih monumentalnih konstrukcija, zidina te substrukcija, krije i jedan graditeljski ostatak koji mi je, u trenutcima kada sam ga po prvi puta vizualno zamijetio ili pak registrirao, jednostavno izazvao spuštanje donje vilice te uzvikivanje izraza ''wow', ili bolje rečeno – wooow ! S donjih i jugoistočnih strana, odakle sam prvotno sa nešto malo udaljenije distance te sa zumiranim digitalnim foto-aparatom, promatrao čitav ovaj nevjerojatno monumentalan u suhozidnoj tehnici vidljivo izgrađen kameni graditeljski spomenik Ilira s ove upečatljive gradine, pokazao mi se jasan oblik barem u figurativnom smislu gledajući ili aproksimativno zaključujući – oblik podudaran jednoj gruboj, ili pak krnjoj, piramidi. Nadalje promatrajući ovaj jedinstveni spomenik, zamijetio sam kako on pomalo svojim oblikom sa tih južnih te jugoistočnih frontalnih strana, u određenom smislu asocira na ostatke, danas poprilično i potpuno opravdano, medijski populariziranih te jako dobro poznatih drevnih prapovijesnih megalitskih piramida ili piramidalnih struktura u Grčkoj, na prostoru drevne pokrajine Argolide, u relativnoj prostornoj te geografskoj blizini čuvenih megalitskih akropola Mikene i Tyrinsa. Nakon svog tog prvotnog te preliminarnog rekao bih ''zoom'' uvida te rekognizacije, odlučio sam se i izravno posjetiti ovo vidljivo megalitsko čudo piramidalne gradnje, odnosno pokušati se što više pješke te fizički približiti samom monumentalnom spomeniku.

U pogledu njegovog smještaja te prostorno-geološke te arhitekturno-geomorfološke kompozicije ili pak konteksta naspram lokalnog geološkog terena, jasno je postalo već početnim pogledima da se ovdje radi o jednoj vrsti nevjerojatno monumentalnog kiklopskog zida, no zida ili zidine koji je izgrađen na takav način i u takvoj volumno-prostornoj mjeri da je proširen prema unutrašnjem dijelu u pravcu izvornog brda te jako pažljivo sužavan u pravcu prema gore s izgradnjom sve kraćih redova sačinjenih od vješto poslaganih zaista ogromnih te bez ikakve sumnje redom višetonskih kamenih gromada ili blokova ekstrahiranih od neposrednog za takvu gradnju jako pogodnog mezozojskog vapnenca. Također na tim početnim vizualnim uvidima zamijetilo se i to kako je ova čudesna monumentalna građevina gotovo priljubljena sa svojom unutrašnjom stranom uz prema južnim stranama te istoku nagnutu kamenu padinu u ovom nižem dijelu uzvišenja Gradina, te kako možda predstavlja i svojevrsni ilirski ''grudobran'', ili pak kakvu sličnu strateški bitnu građevinu.

No, neovisno o njenoj izvornoj svrsi ili pak namjeni, ono što se ispostavilo kao ogromna otegotna činjenica, jest to da sam dolaskom do na samo lice mjesta, i to upravo u ovom zimsko rano-proljetnom periodu kada ''ne bi trebalo'' biti veće ili gušće zelenije vegetacije, prije više godina, jednostavno ostao paf i ostao gotovo fizički zamrznut na određenim pozicijama uslijed totalno neočekivanog ulaska u naprosto neprohodnu ili totalno neprobojnu nevjerojatno gustu zajednicu bodljikave gigantske vazdazelene mediteranske biljke tetivika (ponekad i ponegdje indikativno, upravo zbog svojih na prvi pogled neuočljivih no jako brojnih bodlji, lokalno prozvane biljka ''žilet žica''). No, da toj gotovo potpunoj neprobojnosti te fizičkoj neprohodnosti, upravo u smjeru do neposrednog podnožja ilirske monumentalne piramide, težina ne počiva samo na rečenoj gusto izrasloj zajednici bodljikave tetivike, pobrinule su se još i ostale, također izrazito teško prohodne, kao i isto tako i bodljikave, mediteranske ili submediteranske biljke, vazdazelenih gigantskih kupina, smreke, drače, čak i gloga, što je sve u konačnici doprinijelo tome da sam doslovno jedva uspio se približiti koliko toliko do ''samog'' podnožja ove nevjerojatne megalitske ilirske građevine iznad Neuma, no ipak ne do tolike izrazite blizine da sam mogao fizički dodirnuti čudesne megalitske ogromne višetonske kamene blokove u baznom dijelu ove proto-piramidalne kiklopske građevine. Naime, došavši te približivši se nakon izrazitog probijanja i napornog fizičkog prolaska kroz neprobojno bodljikavo mediteransko raslinje uz paranje i trganje odjeće te djelomično i razgrebavanje ruku te nogu, uvidio sam da je sama monumentalna građevina izgrađena izvorno, ne izravno na podnožju ili samoj površini kamenog terena neovisno o očitoj činjenici da je ovaj teren pod nagibom, već je ona izgrađena direktno na jedno četiri metra visokoj te potpuno okomitoj vapnenačkoj stijeni. Odnosno njenom zaista upečatljivom izgradnjom, izvorni graditelji Iliri, zapravo su povisili već prisutni geološki prirodni kameni bedem, na sveukupnu konačnu visinu od možda i preko 7 pa do 10-ak, u dijelovima i više, metara, čime su producirali jednu izrazito bitnu i bez sumnje geomorfološki te arheo-osmatrački izrazito stratešku monumentalnu suhozidnu građevinu.

Naravno, mnogi koji će prigovoriti u stilu – pa ovo uopće nije nikakva piramida, da, u pravu će biti. Nije ovo nikakva (pravilna) piramida ukoliko je promatramo u tom matematičko-geometrijskom striktnom smislu, no, ona je, kao što se jasno vidi na fotografijama koje slijede u bogatoj i ekskluzivnoj fotogaleriji ispod, zaista promatrajući je barem s ovih južnih te jugoistočnih strana, barem u tom nekom grubom promatrajućem smislu – piramidolika ili piramidalna građevina, pa bez obzira na njen konačan i cjelokupan morfološko-arhitekturni kubaturni izgled, slobodno ovom prilikom i za ovaj post uzimam si za pravo nazivati je jednom grubom ilirskom ''piramidom'', ili u konačnici proto-piramidalnom megalitskom konstrukcijom.

No, priča u pogledu nevjerojatnih, te nadasve izrazito brojnih, monumentalnih megalitskih građevina, koji su poglavito u vidovima kiklopskih zidina, sa ovom megalitskom proto-piramidom unutar čitavog ovog prostranog piramidalnog uzvišenja Žanjeva, ustvari tek započinje svoju pravu raspodiju. To je zbog toga, što se doslovno na čitavom, ali baš na čitavom, području, odnosno sa svih strana i svih podnožja, kao i na samom vršnom dijelu, ovog upečatljivog brda u Neumu, kriju kilometri vrhunskih i gotovo nigdje medijski promoviranih megalitskih, ili bolje rečeno, kiklopskih zidina. Pa evo u tom kontekstu mogu vam ovdje reći da sam unazad možda dvanaest godina kroz višestruke te jako detaljne terenske fizičke prave avanture obilazaka gotovo svakog dijela ovog ilirskog uzvišenja, odnosno ove superiorne ilirske kamene akropole, razotkrio te izbliza fotografirao na stotine i stotine sekcija čudesnih kiklopskih zidina, pri čemu sam došao do zaključka, a temeljem također jako brojnih pronađenih kao i fotografiranih fragmenata prapovijesne i, ili, proto-povijesne ilirsko-helenističke ili pak italo-grčke, keramike, da je većina tih, ajmo tako reći najmonumentalnijih ( u pogledima kolosalnosti te višetonske težine ugrađenih kamenih blokova) megalitskih kiklopskih zidina sasvim sigurno bila podignuta barem u periodu od prije 4000 godina tijekom perioda ranog brončanog doba, odnosno u periodu poznate Posuške kao i Cetinske kulture, a po svemu sudeći (prema poglavito specifičnim prepoznatljivim fragmetnima keramičkih posuda ovih navedenih dvaju ranobrončanodobnih kultura) to je bilo čak i u starijem periodu konca trećeg tisućljeća prije Krista. Onda je neka vrsta praznine tijekom perioda kasnog brončanog te ranijeg željeznog doba, da bi upravo čitava ova superiorna, već naveliko ranije tijekom ranog brončanog doba obzidana i prezidana megalitskim zidinama, ilirska akropola na Žanjevu, bila upala u vidno polje kao primamljivi geostrateški položaj na kojem su čuveni Iliri Daorsi, moguće i Ardijejci, i to upravo u periodima vladavine čuvene ilirske kraljice Teute, krenuli u ponovno iskorištavanje, modificiranje, niveliranje velikog dijela terasa po padinama i na čak i vršnom dijelu, pa potom dodatno obzidavanje megalitskim sekcijama zidina, poravnavanja terena, itd. U kratkom smislu rečeno, Iliri tijekom kasnijeg željeznog doba, pa i perioda Helenizma, predvođeni čuvenom kraljicom Teutom, odlučili su se da na ovoj izvorno puno ranijoj gradinskoj akropoli, ujedno i jednoj od najmoćnijih te najkolosalnijih gradina ovog dijela istočno jadranske obale, podignu svoj jako bitan ilirski grad. Ovaj ilirski grad, koji je bez ikakvih sumnji, a temeljem svih mojih terenskih višestrukih te detaljnih spoznaja, predstavljao pravi ilirski grad izgrađen na jednoj pravoj akropoli, funkcionirao je i predstavljao ustvari jedan od nekolicine ključnih i geostrateški najvažnijih ilirskih gradova ovog dijela istočnog Jadrana, pa čak u toj mjeri važnosti i dominantnosti da ga slobodno možemo uspoređivati s najpoznatijim ilirskim gradovima u ovoj našoj regiji, kao što su Promona, ilirska Salona, Delminij, Daorson, Epidaurum, Apolonija, Byllis, Amantia, Nedinum, Narona, itd. Druga je posve stvar, što do dana današnjeg, evo izuzev autora ovog teksta i članka, apsolutno gotovo nitko od domaće stručne arheološke javnosti ili ekipe, bilo iz ranijih perioda, bilo iz novije te recentne povijesti, na ovu toliko upečatljivu, toliko kolosalnu, toliko geomorfološki stratešku te dominantnu, toliko obzidanu, iz niveliranu, terasiranu, toliko monumentalnu, toliko izvorno i staru, ali toliko ujedno i bogatu s ilirsko-helenističkom ili karakterističnom ilirskom te grčko-italskom keramikom tipa grčko-italske amfore te raznorazno ''uvozno'' keramičko ili luksuzno posuđe, nije uopće bacio nikakav pogled, pa i u tolikoj mjeri minoran ili dovoljan da se napiše barem dva opisna retka teksta o ovoj ilirskoj gradini, ustvari o ovom neporecivom ilirskom gradu. Ovaj jako bitan i jako važan ilirski grad u kontekstu čitave ove naše regije, a što treba ovom prilikom isto tako jako naglasiti, posjeduje sve geomorfološke, rasterske, arhitekturno-tlocrtne segmente i dijelova koji sačinjavaju jedan pravi ilirski ili proto-povijesni grad. To je u prvom redu postojanje jedne izrazito upečatljive te ujedno i geomorfološki kolosalne akropole, akropole na kojoj su podignute mnogobrojne i za razne namjene kao takve izgrađene megalitske suhozidane konstrukcije, zatim tu su akropolski u potpunosti izravnane, te nivelirane terase, na kojima su stajale izvorne ilirske nastambe, ali tu su i gradske ulice, prolazi i dijelovi između pojedinih ilirskih ''kvartova'' na ovoj akropoli, tu su ceremonijalne, obredne, kultne, ali isto tako i obične javne, narodske ilirske, pa i gospodarske, građevine, većinom napravljene u temeljima sa suhozidnim konstrukcijama, a ponegdje su te ilirske građevine bile posve od drveta napravljene, te po svoj mogućnosti možemo čak spomenuti i određenu, iako ne pretjerano veliku, ali ipak prisutnu, vjerojatnost, da se čak negdje u okvirima prisojnih padinskih strana ili dijelova ove toliko kolosalne i prostrane ilirske akropole na Žanjevu, kriju ostaci, danas većinom obraslog te zatrpanog, izvornog ilirskog kamenog kazališta. Na moguće postojanje ilirskog kamenog teatra ili kazališta na ovoj jedinstvenoj ilirskoj gradini, odnosno u okvirima ovog ilirskog grada iznad Neuma, osim svih prethodno izrečenih činjenica, kao i same činjenice da je po svemu sudeći ovdje egzistirao ili postojao jedan od bitnijih gradova te destinacija čuvene ilirske kraljice Teute, ukazuju nam i određene druge karakteristike, kao i analogije s pojedinim urbaniziranim ilirskim akropolama na području današnje Albanije, a koje ujedno posjeduju i ostatke ne toliko velikih, no kao takvih jako indikativnih te vrijednih, ilirskih kamenih kazališta.

Pa evo u tom svom kontekstu, ovdje se, osim uvodno prikazane te opisane, ilirske proto-piramidalne izrazito monumentalne megalitske građevine, ovdje po prvi puta te ekskluzivno medijski, prikazuju te promoviraju ostaci i drugih monumentalnih kiklopskih zidina, u prvom redu onih koje sam obišao na jednom omanjem segmentu istočnog nižeg padinskog dijela ove toliko kolosalne piramidalne akropole na Žanjevu. No, ipak, jako je potrebito naglasiti da iako su brojne fotografije koje prikazuju određene upečatljive sekcije ovih megalitskih zidina sa istočnih strana podnožja akropolskog uzvišenja, one samo predstavljaju doslovno jedan maleni minijaturni djelić u moru sveukupno razotkrivenih te izbliza fotografiranih čudesnih kiklopskih zidina te raznoraznih megalitskih konstrukcija i objekata koje sam unazad 12 godina pronašao ili razotkrio na ovoj jedinstvenoj ilirskoj gradini juga Hercegovine. Kao zaključno mogu reći i zaključiti da se ovdje radi o gradu Ilira, o gradu ilirske kraljice Teute, koji je bio i predstavljao jedan od najbitnijih ''ilirskih čuvara'' ulaska u kopneno zaleđe Ilirije, odnosno ovdje se radi o čuvaru ulaska i prolaska bilo koga od smjera Jadrana prema smjeru, kako doline rijeke Neretve tako i prema smjeru današnje istočne Hercegovine, područjima Nevesinja, Stoca, Bileće te čitavoj nekadašnjoj rudarski jako bogatoj te iz tih razloga i svim južnijim grčko-italskim posjetiteljima ili pak osvajačima, toliko primamljivoj regiji s istočnih strana Jadrana.

(FOTOGALERIJA - Ilirska megalitska piramida, kiklopske zidine gradine na Žanjevu):